Na današnji dan, 21. oktobra 1941. godine, u Kragujevcu je počinjen jedan od najstrašnijih zločina u istoriji srpskog naroda i Evrope tokom Drugog svetskog rata. Tog dana, nemačke okupacione snage su streljale hiljade civila, među kojima je bilo i oko 300 učenika Kragujevačke gimnazije i njihovih profesora.
Masovno streljanje bilo je odmazda nemačke vojske zbog gubitaka koje su pretrpeli u borbama protiv partizanskih i četničkih jedinica u okolini. Po naređenju okupatora, izvršeno je kolektivno pogubljenje muškaraca i dečaka, uz surovu preciznost i bez ikakvog suđenja.
Procene broja žrtava variraju, ali se smatra da je između 2.300 i 2.800 civila izgubilo život tog 21. oktobra. Najmlađa žrtva bio je dečak od samo 11 godina.
Ovaj strašan događaj zauvek je ostao upisan u istorijsko pamćenje našeg naroda kao simbol stradanja, bola i otpora fašizmu. Danas, 84 godine kasnije, Kragujevački oktobar obeležava se kao Dan sećanja na srpske žrtve u Drugom svetskom ratu, uz komemoracije u Šumaricama, gde je podignut Spomen-park “Kragujevački oktobar” i čuvena Spomen-crkva Svetih mučenika kragujevačkih đaka.
Pesma “Krvava bajka” Desanke Maksimović, posvećena pogubljenim đacima, postala je trajan simbol ovog zločina, opomena budućim generacijama i poruka da se zlo nikada ne zaboravi niti ponovi.
“Streljajte, ja i sad držim čas!” – reči profesora koji je do poslednjeg trenutka ostao uz svoje đake, i danas odzvanjaju kao svedočanstvo o hrabrosti i časti nedužnih ljudi čija su imena ušla u večnost.
Neka im je večna slava.









A kad sam ja bio mali, komunisti su na sva zvona zvonili da je streljan 7 000 ljudi zbog napada partizana na okupatora. A sad i četnici ih napadali!
Ko ovde laže, Vučiću i Dačiću?