Na današnji dan, 28. septembra 1880. godine, u selu Ruklada kod Aranđelovca rođen je vojvoda Vojislav Voja Tankosić, jedan od najistaknutijih srpskih oficira, komitskih i četničkih vođa s početka 20. veka.

Tankosić je bio poznat kao hrabar i neustrašiv borac. Kao pripadnik Četničke akcije krajem 19. i početkom 20. veka učestvovao je u borbama protiv Osmanlija u Staroj Srbiji i Makedoniji, gde je stekao veliki ugled među saborcima i narodom. Bio je i jedan od prvih vođa srpskih komita koji su prelazili u nepristupačne krajeve pod tuđinskom vlašću da bi podizali narod na otpor.

Posle aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine, Voja Tankosić je u Prokuplju formirao četničku školu, u kojoj su pripremani dobrovoljci za specijalne zadatke u Bosni i Hercegovini. Upravo tada, u Prokuplje je stigao i mladi Gavrilo Princip, želeći da se prijavi kao dobrovoljac. Međutim, Tankosić ga je odbio jer je po njegovim merilima bio prenizak i fizički slab. Ovo odbijanje je za Principa bilo veliko razočaranje, ali će istorija pokazati da je kasnije upravo on odigrao jednu od ključnih uloga u događajima koji su uzdrmali Evropu.
Tankosić se posebno istakao tokom Balkanskih ratova (1912–1913), gde je komandovao dobrovoljačkim jedinicama koje su se odlikovale izuzetnom hrabrošću. U Prvom svetskom ratu, na samom njegovom početku 1914. godine, sa svojim dobrovoljcima bio je među prvima koji su pružili otpor austrougarskoj vojsci na Drini i Savi.
Bio je poznat i kao oficir organizacije “Ujedinjenje ili smrt” (Crna ruka), čija je delatnost imala presudan značaj u pripremama za oslobođenje i ujedinjenje južnoslovenskih naroda. Njegovo ime neretko se vezuje i za podršku mladobosancima, među kojima je bio i Gavrilo Princip, u događajima koji su prethodili Sarajevskom atentatu 1914. godine.

Voja Tankosić poginuo je oktobra 1915. godine, u borbama tokom povlačenja srpske vojske pred austrougarsko-nemačkom ofanzivom. Njegova smrt odjeknula je kao veliki gubitak, a narod ga je zapamtio kao legendarnog vojvodu i jednog od simbola srpske borbe za slobodu.
Danas, sećajući se njegovog rođenja, prisećamo se i vremena kada su pojedinci svojim životima i delima obeležavali istorijske prekretnice i davali primer neustrašive borbe za otadžbinu.









Da, njegovi saborci su vežbali gađanje kod Grčkog mlina 1908, a na današnji dan se javlja i onaj nabeđeni “Vojislav”, tj Vjekoslav Šešelj koji bruka to ime.
I da iskoristim pisanije
Ne glupirajte se više i ne hapsite svoju, našu decu, koja žele slobodnu i bolju Srbiju!
Ćaciji, mislite svojom, a ne Tvrtkovom i ostalim lažljivim glavama…
A što je izabrao Prokuplje?
Ovaj narod ovde, tad je voleo svoje, spreman da plati životom, slobodu, čast, dostojanstvo,poštenje,obraz…
A gde smo sad potomci?