Na večerašnjem protestu u Prokuplju, okupljenima se obratila Dragana Petrović, profesor srpskog jezika i književnosti.
Mi smatramo da ovaj njen govor moraju da čuju svi prokupački prosvetni radnici, kao i građani Prokuplja i Srbije, i zato vam ga prenosimo u celosti.
“Moja osećanja su ovih večeri pomešana, i tužna sam i srećna. Tužna sam što sam iz sličnih razloga na ovom trgu bila ’96 i ’97 godine, pa onda dvehiljadite, a pre toga kao student sam bila na mnogim protestima, mitinzima, demonstracijama, što znači da za 35 godina nismo uspeli da se izborimo da živimo u uređenoj državi. Srećna sam što se nakon toliko godina pojavila svetlost u mraku, što se pojavila energija koja može i planine da sruši, što ima tolike i takve odlučnosti i spremnosti da se konačno ono što ne valja, a puno je toga što ne valja u ovoj našoj lepoj Srbiji, promeni. Ta svetlost su studenti.
Naš zadatak, svih nas ovde, naša moralna i ljudska obaveza je da ih podržimo onako kako oni to traže od nas. Oni dobro znaju šta hoće i kako do tog cilja da stignu, i mi nemamo prava, jer smo krivi za ovu situaciju, da ih u toj borbi ostavimo same.
Da, krivi smo. Krivi smo što smo dozvolili da šestog oktobra ne bude lustracije. Krivi smo što smo dozvolili da se Socijalistička partija Srbije vrati u politički život. Krivi smo što smo dvanaest godina ćutali, buneći se tu i tamo. Krivi smo što smo dozvolili da imamo bahate, vulgarne, agresivne, korumpirane, neobrazovane primitivce na vlasti.
Večeras, nažalost, ne mogu da kažem da govorim u ime prosvetnih radnika Prokuplja, jer je većina mojih kolega i dalje u strahu, neki bez kičme, bez stava, bez mišljenja. Zato ću reći da večeras govorim u ime kolega koji su, i po cenu da snose posledice, ustali da podrže studente.
Ne bih sebe mogla u oči da pogledam, a niti svoje bivše učenike, a ima ih ovde na trgu, kada bih kao neko ko na časovima analizira Njegoša, Zmaja, Domanovića, Nušića, Sima Matavulja i mnoge druge, sada u ovoj situaciji ćutala.
Kakvi smi mi to učitelji, nastavnici, profesori, vaspitači, koji svoje učenike treba da uče empatiji, razvijanju kritičkog mišljenja, podsticati ih da imaju svoj stav, da se bore za svoje snove i ideale, ako smo mi sami sada uplašeni, ucenjeni, ako zatvaramo i oči i uši pred svime što se trenutno dešava.
Kolege, vi koji još uvek ćutite, koji se još uvek plašite, morate da znate da smo mi dužni da spasimo obrazovanje, da li vas možda ova reč asocira na reč – obraz, koje je probilo svoje dno.
Mi smo dužni da spasimo čast, dostojanstvo, našu profesiju, mi smo dužni da stanemo uz studente.
Tu decu smo mi učili, toj deci su mnogi od nas bili uzori, ta deca su nama verovala, i mi sada treba da ih ostavimo same, da ih prepustimo batinašima, da dozvolimo da ih gaze, da dozvolimo da se oni bore za naše povećanje plata od 5 posto. Sramota kolege, sramota.
Upravo su studenti pokazali da nisu potkupljivi, da ne pristaju na ucene, da se ne plaše, pa nemojte ni vi. Nije kasno da nam se pridružite. Hvala studentima što su nas probudili, što su nas povezali, što su nam probudili nadu.
Osećam obavezu da im se izvinim. Mislila sam i verovala, iako radim sa decom, da ih društveni problemi i društvene promene ne interesuju, da su apatični, nezainteresovani, da im je jedini cilj da odu iz Srbije, a dokazali su da su itekako društveno odgovorni i da im nije cilj da menjaju državu, već da menjaju sistem.
I završiću, a kako drugačije nego citatom iz nekog književnog dela, konkretno iz Gorskog vijenca, citirajući Njegoša koji je rekao: “Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka“.
Sve je tako,kako je profesorka rekla,sreca je samo sto nada umire poslednja.Deca odose da traze pravednija drustva,a mi radeci sve u najboljoj namero postadosmo tragicni/donkihoti
Sve je tako,kako je profesorka rekla,sreca je samo sto nada umire poslednja.Deca odose da traze pravednija drustva,a mi radeci sve u najboljoj nameri postadosmo tragicni/donkihoti
Ovaj sistem ne može da promeni dosadašnji sistem.Vučić i na Bogojavljanje mora tri puta da se javi na TV.15 nevinih života platitlo je slabost ,korupciju i bahatost.Dragi Bože pošto ti vodiš naše živote,zar nisi mogao da otkačiš nastrešnicu dok su ispod bili političari,ali ne da nastradaju nego da ih beton silno izubija?A posle bi ih pitao :,,Što pade objekat?A ko treba da odgovara?Svi uz mladost,partijska knjižica nije merilo života!Ma i Vi što ste za SNS idite slobodno gde hoćete,ne stavljajte kapuljače,ne hodajte ko zombiji,to je vaše pravo,dišite slobodno,želite ,,vođu” u životu i to je slobodni izbor…Ja ,,vođi”ne verujem,to je moj izbor!
Nisam politicki obojen ali pratim desavanja i volim svoj grad,Poslusao sam govor ove nastavnice a pratio sam i emisiju poslanika i gradonacelnika i njihova obecanja.Jutros su kod poslasticare toplica desetak pasa napali starca i dete i bilo je jezivo,jedva smo ih odbranili.Ne znam koje preduzece iii ustanova,inspekcija ili sluzba je odgovorna za hvatanje ovih kucica ali molim Laketica kao prvog coveka grada da umesto praznih obecanja,bice ovo za sest meseci,ovo za godinu,pozove na odgovornost one koje je on postavio i direktore koji su odgovorni za ovoliki broj agresivnih pasa po celom gradu i da prvo resi ovaj problem jer su ovi kucici stvarno postali agresivni i mnogo dece je ugrozeno.Kad se nesto desi,ne daj boze nekom detetu,onda je sve kasno i opet ce vam neko drugi biti kriv.A za govor nastavnice jedna rec-gospodski.I molim botove i vlasti i opozicije koji su jutros isli po gradu i videli kucice da stvarno napisu istinu a ne samo da kritikuju.